Univerzalnog odgovora nema – zavisi od toga šta želiš postići. U arapskom svijetu vlada diglosija, dakle dva oblika jezika postoje jedan pored drugog: u formalnim situacijama koristi se književni arapski, a u svakodnevici (na ulici, u prodavnici, u porodici) lokalni dijalekat.
Ako želiš čitati književnost ili se baviti islamskim naukama, treba ti književni arapski. Ako imaš ličnu vezu s određenom zemljom, recimo zato što ti porodica potiče odande, što si se tamo oženio ili želiš provoditi vrijeme tamo, može imati smisla odmah početi s dijalektom.
Dobro je znati: književni arapski razumiju u svim arapskim zemljama, pa i na ulici. Ali samo s književnim arapskim nećeš razumjeti sve što se govori na dijalektu.
Ja sam prvo naučio književni arapski, a godinama kasnije libanski. Prelazak je bio iznenađujuće lak: književni arapski bio je moja osnova, a ostalo je uglavnom bila praksa – govor, slušanje i gledanje. Ako na kraju želiš znati oboje, ovaj put je, po mom mišljenju, lakši nego obrnuto.